Zatvoreni smo ka u pržunu. Ka da je sve to malo nego na televiziju eno govoridu da se esdepejska saborska privrtača, rečena Ban Boška, priko noći sauchazirala i hop, lipo u Plenkijevo političko gnizdo uskočila meju one zadomspremaše, peškaruše, alapače i šefove uvlakače, i sve to samo zarad naroda i nikoga višje. Ma veliku je žrtvu ova patnica učinila. Bacila se naša bidna saborska divojčica, Sveta Međumurska Boškica, iz oporbenega crljenega SDP-ja drito u razjapljena justa vladajućega HDZ-ja, tega oca, matere, dida, babe i strica sve rvacke desnice samo da njezinin napaćenin međumurciman, čije je live glasove pokrela i neprijateju pridala, bude ča boje, toplije i milije. Nije ona za ništa, Božjin čudon, sto kili u malo dan kalala. Ma sve je od sebe dala ne bi li HDZ-ju ča lipša spoža bila. Kažu niki da je Plenki tako naredija: „Iliš bacit sto kili sa sebe ili ništa od posla!“ I bogami, privrtača gladovala, SDP privarila, dvi vriće livih glasova ćopila i u Plenkijev jih šator odnila. Crnima se umilila. A sve to zaraj dičje skule i starških domov. Bogami se napatila. Ma ko je ne bi volija? I ka da to i Đavlu ne bi bilo dosta još mi je i šjoru Filu prid zaglavljena vrata dovabila.
Šjora File viče prid mojin zaglavljenin vratima
Tuče na vrata i sve viče: „Marinkooo, Marinkooo… otvaaaraaaj. Donila san ti pijat friganih liganj ča mi ji je zet sinoć uvatija u spliska vrata. Ka cukar su!“ – „Ma ne mogu, zaglavila su se… kako ne razumite?“ – „Razumit ćeš ti mene kad otvoriš… Ča si se tote zabarakidara. Pa ni sad ratno stanje ako vas je ona tvoja štraca izdala!“ – „Ma koja moja štraca?“ – „Ne, nego biće moja. Aj otvaraj kad ti kažem!“ – „Ma ne vičite šjora File, dignit ćete cili portun na noge. Ne daju se vrata otvorit. Evo smo jušto zvali Blindo, ali nemadu majstori. Da su svi na terenu.“ – „Lipo, lipo… neš da mi otvoriš jerbo znaš ča te tražin!“ – „Pa za donit frigane lignje.“ – „Je, je… i za to… ma san te usput tila nešto pitat. Ma di ste samo našli onu kvislingušu, onu Gretu Garbo iz Čakovca ča glumata da se ni prodala Plenkiju a na gujici joj još visi cina?! Ke mona!“ – „Molajte se grubi riči šjora File, molin vas dobrin Bogon. Jemate jako šporak jezik!“ – „Boje jemat šporki jezik vengo šporku dušu!“ – „Ko spominje dušu?“ – „Ja, ja je spominjen jer samo bezdušni judi mogu nako lagat drito gledajuć u kameru a da jokon ne trepnedu, da jin glas baranko pinku ne zadršće. Ma ke Greta Garbo? Ona je za ovu vašu amaterka. Pjunuta je Mata Hari, ovega mi Isukrsta!“
I vidim ja kroz onu špijunku na vratima kako se moja šjora File znamenuje izgovarajuće ove riči. A za pravo reč ni ona puno falila, ma je gluma ove naše jadne saborske privrtače otužno prikrivanje šporke trgovine, imitacija i negacija prave politike. Bidna žena. Kako će joj bit živit s ovim pizom na duši!?
Politika zahodske školjke
„Ti znaš Marinko da se kod nas reče kako se poštenje nikako ne more izgubiti niti prodat jerbo pošten čovik ne prodaje svoju čast, a nepošten je ionako nima. Nisu poštenje i čast kjuči joli očale pa da jih moš izbugit, jel tako?“ – „Je, je. Sve ste dobro rekli šjora File, ka da čitate Sveto pismo!“ – „E, moj sinko… pa ti sad i dalje viruj političarima.“ – „Ne grišite dušu, šjora Fila. Ka ča i meju svakin drugin sviton tako i meju političarima jema i onih dobrih, poštenih i onih drugih, loših. Taki su van judi!“ – „Ma su se političari zakleli da će provodit voju svoji glasači. A onda ova lopiža ka i oni Saucha, promini bandiru, privari jih i nikome ništa. Još nas gleda drito u joči i soli nan pamet kako je poštena. Ta privarantska bahatost vriđa. Reka je meni moj unuk da su stari Grci najžešće kažnjavali političku izdaju. Prvo bi te obeščastili. Takvima bi oduzeli sva građanska prava. Više nisu bili judi. To su zvali Atimija, oduzimanje časti. A štaš ti s ovima našin škovacama. Nemoš im oduzet ono čega nimadu? Lipo su nas zajebali, an…! Ne daj Bože da san ja za to, ma su stari Grci take kažnjavali itanjem s litica, smrću. Da te Bog sačuva ča jin sve ni padalo na pamet kad bi naletili na take smradove!“ – „E, sad ste prišli svaku miru, šjora File… ja to višje ne mogu slušat.“ – „A ti ne slušaj, merlo moje ositljivo, samo ne slušaj. Ali zapanti dobro ča ću ti ja sad reč: Jebeš ti taku zemju u kojoj su zahodske školjke čišće od obraza dila saborskih zastupnika. E to ti je ta zahodska politika. Kad ona privlada, ajme narodu! Ti si sigurno čuja za one prinosne kondute, one zahode ča ji stavjadu svugdi okolo di se nešto radi ili na muzičke koncerte i slišno. Toi-Toi se zovedu, jel tako? E ovaku demokraciju kad ja glasan za listu koja je kontra HDZ-ja, a onda neki politički šporkaćun s te liste, skupa s mojin glason, pobigne u HDZ-ov šator i spašava njegovu vlast to ja zoven Toi-Toi demokracija, joli, ako ti je tako draže, Ban-Ban demokracija. Smrad je isti ma kako se oni zvali!“