PRIJATELJ RAČAN

Kada su 1973.g. u tužnoj i prkosnoj koloni ispračali "na posljednji počinak" velikog čileanskog pjesnika i ljevičara Pabla Nerudu....njegovi stranački drugovi, prijatelji i štovatelji bi svakih desetak metara na tom zadnjem Pablovom putu - na uzvik "Pablo Neruda !" uglas, prkosno uzvikivali "Prezente !"
Prije četiri godine, na današnji dan, uoči Međunarodnog praznika rada - 1. Maja...umro je Ivica Račan, prvi predsjednik SDP-a Hrvatske.
Isto tako, uprkos neumitnosti i nepravdi Smrti - danas, svaki put kada se spomene njegovo ime, uglas možemo uzviknuti :
"Prisutan !"
U slaganju mozaika hrvatske demokracije on će dovijeka ostati nezaobilazno ime, jedan od klučnih djelova tog mozaika - bez kojeg ga je nemoguće zamisliti.
Malen rastom, velike upornosti i "dubokog političkog oranja" - ostavio je iza sebe plodonosnu brazdu u koju smo mogli usaditi sjeme hrvatske ljevice koja je danas izrasla u najsnažniju hrvatsku političku snagu.
A za to je trebalo imati i odlučnosti i ljudske hrabrosti i političke dosljednosti.
U SDP-u je snagu stranke, svoju osobnu snagu i snagu svih nas gradio na jednom jednostavnom ali najsnažnijem principu: Na prijateljstvu !
Bili smo "oaza ljudskosti" u neljudskim, ratnim vremenima !
Kada je dolazio u Split, roštiljali smo na "slavnom Antinom roštilju" na terasi stranačkog sjedišta na Bačvicama. I dugo razgovarali...zajedno razmišljali o budućnosti.
Nema više ni Ivice ni Ante ali ima Nas i ima SDP-a...U onoj brazdi koju smo skupa s Ivicom izorali ostali su duboko usađeni korjeni socijaldemokracije, korijeni ljevice i korijeni šanse za jednu ljudskijui pošteniju i dostojanstveniju Hrvatsku - čija jedina šansa su upravo skromni, mudri, odlučni i nesebični ljudi poput Ivice.
Uspjet ćemo u tome, dragi moj Prijatelju...jer neke stvari nikada ne prolaze !
Obečajem Ti to u ime svakog koraka na onom putu kojeg smo zajedno prošli. !
Tvoj Marin